odlucno ne
E, pa odlucila sam se ne zivcirati vise oko aoreksicarki i povracalica... Jebes vas (sa oprostenjem!)... Neki dan sam saznala da mi kuma boluje, od ni vise ni manje, tumora na mozgu. Operirali su joj tu mrcinu (7 fakin centimetara!!!)i i sada se oporavlja... Nadamo se svi ( i njeno dvoje male djece), na bolje... u brzom periodu... I sad ja Vama velim, vi koje ste toliko sebicne i bolesne, jer ne znate zbrojiti dva i dva, i odluciti se lijeciti, cemu sve to? Ne jedete, pa jedete, pa rigate, pa pokusavate rigati... pa pojedete 2 krekera i cijeli j... tjedan ste u depresiji jer ih niste mogle izrigati... I trazite tu pomoc i utjehu od drugih kosturica (romanticno, so called -leptirica...HALO, leptiri su prekrasni), jer niste mogle ... se ispovracati!!!! Svjesno unistavanje svog zdravlja, tijela, jedinog motora koji imate.... I ne razmisljate o tome! A jadna zenskica od svojih 30 godina, koja se cijeli zivot trudi zivjeti zdravo, dala bi sve da se moze normalno opraviti i opet biti zdrava. Jer je TO JEDINO BITNO!!!! Boli me dzon... Ne morate jesti, bljujte, ugledajte se na kosturcice koji hodaju po pistama i preko ekrana... WOW! Kak se mi svi nismo toga sjetili prije... Ah, da... jer imamo zdravog razuma, i IQ veci od broja cipele koji nosimo. 
ciao
Ja kao jedna mama stvarn nemam vremena pisati bas previse, ali slucajno sam neki dan (iz znatizelje) upisala u google -pro ana... (po navodjenju jedog zenskog tjednika), dobila blog jedne "leptirice" na monitor... i onda sam krenula. Sa jednog bloga na drugi... u cucdu i zgrazanju. Sa nevjericom, knedlom u grlu i suzom u oku sa citala sta te djevojke pisu. Medju njima ima i curica od 14 godina. Boze?! Kakva opsjednutost... Kakva manija i perfekcionizam u isto vrijeme... evo, cijeli dan se ne mogu odvojiti od kompa. Na nekim blogovima ispod tekstova postoje slike raznoraznih "ljepotica"... M. Barton, P. Hilton, "copy/paste" manekenki, kojima strse sve kosti... I to su njihova inspiracija... One su njihov razlog... One su njihovo Sunce, Mjesec, more, vjetar, ljubav i veselje. Sve dobro u svijetu, njima predstavlja pomak sa 51 kile na 46!!!! Bas sam tuzna dok ovo pisem... jer ce se velikoj vecini njih nesto desiti... one i sad padaju u nesvijest... njima i sada mozak ne radi kako treba... one ne koriste svoj mladi zivot da uzivaju vec u mucenju i izgladnjivanju... kombiniranju... jedna je napisala da je cijeli dan bila na banani i krekerima (koje je kasnije povratila, i bila happy)... kak dodje do toga... pomozite mi molim vas da shvatim... tko vam je rekao da ste ruzne...da ste debele...je li problem u tome? u cemu? Djevojke drage, toliko je lijepih stvari u zivotu.. (ovo sam danas napisala valjda 10 puta)... zdravlje je sve sto nam treba. Nisam ni ja to shvacala dok nisam dobila dijete (najdivnijeg frajera na svijetu), dok mi se nije razbolio prvi put, i dok nismo zavrsili u bolnici... tada shvatis sta je bitno u zivotu.
Pliz...neka mi netko obasni... ja cu pokusati njemu isto... o divotama zivota i bez ane i mie.
Pusa
Da ili Ne
Uvijek postoje samo dvije mogućnosti u životu. Da ili ne. I to je jedina stvar u životu koja je sigurna. Sve ostalo je toliko nebitno... Toliko manje važno... Relativno. Nije bez razloga jedan od najvećih umova prošlosti rekao... SVE je relativno. Ja ću dodati...sve osim da ili ne... Sve osim te dvije, male riječi.
Pogledajmo malo oko sebe i vidjet ćemo da smo danas napravili desetke malih, životnih izbora...i samo nam je trebalo -da...-ne, da odluči o ostatku dana, kako će se odvijati. Hoću li sad oprati kupaonu prije ručka, ili kasnije. DA; hoću...i jesam, oprala ju, taman stigla na ručak, najela se pošteno i u miru sam se mogla odmoriti nakon svega. Da nisam to učinila tada...imala bih tih pola sata prije ručka, napravila nešto tek toliko da ubijem vrijeme, najela se za ručak i onda onako troma morala pospremati, pa bih vjerojatno bila i više umorna nego što bi i trebala...pa ne bi stigla na vrijeme izaći iz kuće, zakasnila prijateljicama...itd. Dan bi odmicao u nekakvom čudnom osjećaju umora, tromosti, nezadovoljstva... Ovako je moj dan prošao bez nekih većih opterećenja...u mirnom i lijepom osjećaju, prikladnom za nedjelju popodne. A sve je počelo od da...ili ne. Ja ne pričam sada o lijenosti, i koliko jedna lijenost može biti utjecajna na čitav život i njegovu kakvoću. Ne, ja pričam samo o izboru...kojeg smo se svi oduvijek bojali na ovaj ili onaj način. Izbor se stvarno neki put doima preriskantnim, prebolnim za budućnost...škakljivim. Ali i to je izbor koji se mora obaviti. Zašto? Zašto ne pustiti život da ide svojim tokom, bez prevelikih opterećivanjima što je u kojem trenutku dobro za nekoga ili nije?
Pranje kupaone je stvarno banalna stvar...toliko nevrijedna spomena, ali opet...izbor!
Moj muž me davioooooo svakodnevno sa svojim izborom, sa dvoumljenjem između mene i tadašnje bivše cure. Uh, koliko sam se namučila da mu pokažem koliko sam ja bolji izbor! I, evo...šta je dobio? Veselu i živahnu ženskicu, koja ga zna dobro nasmijati, koja mu je rodila prije 5 mjeseci prekrasnog sinčića i sa kojom može uživati u životu, upravo zato JER ja znam uživati i želim uživati u životu.
Šta bi bilo da nije učinio taj izbor? Vrlo vjerojatno, bi još neko vrijeme bio sam i uživao u raskalašenom životu sa (polu) pijanim droljicama, krajem ljeta bi se pomirio sa smirenom, dosadnom i predvidljivom ženskom, bili bi skupa, on bi ju varao (to jednostavno tako mora biti, sa onim istreniranim curama, koje pokorno izvršavaju svaku naredbu svog dečka), možda bi se odlučili i vjenčati (makar su imali i punih 7 godina za to prije), i onda bi pokušali imati dijete, ali...opa, tu bi stalo. I onda bi nakon par skupocjenih (za živce i džep) pretraga shvatili da ONA ima problem (jedne intimnije vrste, koji baš nije za detaljno izlaganje putem neta) i da ne može baš samo tako ostati trudna...dam glavu da bi došlo do opakog problema, svađa, veza bi pukla i OPET bi se razdvojili...Pitanje vremena je, koliko bi vremena prošlo, koliko bi godina imali i moram nadodati, izgubili bi PUNO od dragocjenog života. A onda bi me se sjetio! Hihihi...(a ja bi mu ponosno pokazala vrata 
).
Eto... Život se sastoji od 2, vrlo jednostavna, ali presudna izbora. Da ili Ne! I to je to... Totalno sam za prepuštanje životu. Ali tu nam prijeti opasnost od letargije i totalnog - ma, lako ćemo...
Izbor je na nama uvijek, a sve treba obaviti sa osmijehom.
Moj savjet; uvijek slušati srce, a ne glavu! (Znaaam, ima i racionalista koji će me sad spljuvati) ...ALI...TO je jedini put da u potpunosti i sa osmijehom uživamo u kratkom životu!
samo kratko
Danas samo kratko...tek sam novak u svemu ovome. Želim sve pozdraviti i zaželiti Vam ugodno čitanje!
